Arbitraža je alat za postizanje rješenja

27. Hrvatski arbitražni dani

Zagreb, 6. prosinca 2019. – 27. Hrvatski arbitražni dani ove su godine bili organizirani u formi dvodnevnog savjetovanja u organizaciji Hrvatske gospodarske komore. Govornici na savjetovanju bili su arbitri, pravni savjetnici, odvjetnici i drugi stručnjaci, inozemni i domaći, koji su govorili o nizu aktualnih tema i svojim iskustvima iz prakse arbitražnog savjetovanja.

Arbitraža je u poslovnom svijetu prepoznat način alternativnog rješavanja sporova među gospodarstvenicima, i služi kao metoda rasterećivanja pravosuđa ali i kao način očuvanja dobrih odnosa među poduzetnicoima. Alternativno rješavanje sporova jedan je od prioriteta Europske unije, kao i Hrvatske. Stranke tako brže dolaze do rješenja koje zadovoljava obje strane, a dobra klima poslovanja na taj se način ne narušava. Stalno arbitražno sudište HGK vrijedna je institucija koja je do sada pomogla u puno sporova.

Arbitriranje se nalazi pred krizom i u nekim područjima je pred velikim problemima rekao je u svom uvodničarskom govoru na savjetovanju Michael E. Schneider, jedan od partnera i utemeljitelja glasovitog odvjetničkog društva Lalive iz Geneve, odvjetnik koji uživa i kao arbitar i pravni zastupnik jedinstven ugled u međunarodnim arbitražnim krugovima.

„Pola problema je u tome da se arbitrira u sve više područja i komercijalno arbitriranje donijelo je probleme iz tih novih područja kojima se arbitri bave. Arbitri nisu suci. Arbitre često zovu privatnim sucima, no arbitriranje je nešto drugo i trebamo tih razlika biti svjesni. Arbitriranje ne ovisi o zakonima nego o odnosima među stranama i ono je emanacija njihovih ranijih odnosa, za razliku od sudaca koji sude prema zakonima neke države. Arbitriranje je servis određenim stranama kako bi riješili određeni problem. Sada se puno govori o stvaranju različitih načina rješavanja sukoba i raznolikosti načina arbitriranja. Arbitri rade u skupinama od tri, često se poznaju, vole ili mrze, preziru ili poštuju, no sastali su se sa zadatkom da riješe problem. Dva arbitra biraju njihove strane, a treći, predsjednik trebao bi biti neutralan. Postavljeni arbitri imaju zadatak da jako razumiju strane i pronađu način da se problem riješi tako da to svima odgovara. Razlika između sudaca i arbitra je njihovo specijalističko znanje koje je potrebno za rješavanje problema. Sud koji rješava svoje slučajeve odlučuje o vjerodostojnosti svjedoka, a u arbitraži je znanje arbitra važno za rješavanje specifičnog problema. Razlika je i u proceduri između civilnog suda i arbitraže i u tome što arbitri nisu ograničeni procedurama nego ono što odgovara stranama može biti prihvaćeno i pravila su fleksibilna. Sve to pomaže arbitrima da budu lideri i na taj način iskoriste sve mogućnosti da do dogovora dođe“, zaključio je Schneider.

Teme ovogodišnjeg arbitražnog savjetovanja u središtu su suvremene međunarodne trgovačke i investicijske arbitraže i bile su predstavljene na pet panela: Arbitraža i stečaj, Država i državna poduzeća u međunarodnoj arbitraži, Korporacijski sporovi i arbitraža, Arbitraža – novosti na regionalnoj i međunarodnoj razini i Arbitraža – Izabrana pitanja.

Izvor: HGK

__

%d blogeri kao ovaj: