Eko-oznaka je konkurentska prednost

Na EU tržištu ima gotovo 70.000 proizvoda i usluga koje nose znak EU Ecolabel

Na razini Europske Unije donesena su jedinstvena mjerila koja određuju koji proizvodi mogu nositi eko-oznake i reklamirati se kao „zeleni“.

Riječ je o dvije eko-oznake – nacionalni znak zaštite okoliša Prijatelj okoliša i znak zaštite okoliša Europske unije EU Ecolabel, a za obje je, u našoj zemlji, nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.

Obje eko oznake spadaju u Tip I eko-oznaka, što znači da su dobrovoljne, obuhvaćaju različita okolišna mjerila koja se primjenjuju kroz cijeli životni ciklus proizvoda ili usluga i, što je najvažnije, imaju neovisan sustav kvalificirane procjene i verifikacije od treće strane.

Kupcima te oznake jasno daju do znanja da su proizvodi koji ih nose prošli stroge kontrole od strane nezavisnih tijela i da zadovoljavaju kriterije očuvanja okoliša koji su viši od onih propisanih trenutnim zakonima.

Oznake su namijenjene samo najboljima pa su mjerila po kojima se dodjeljuju postavljena tako da svega 20 do 30 posto proizvoda na tržištu može udovoljiti tim zahtjevima. Također, samo eko-oznake Tipa I mogu biti uključene u Svjetsku mrežu eko-oznaka (Global Ecolebelling Network, GEN).

Da bi proizvod ili usluga mogli nositi oznaku EU Ecolabel, moraju zadovoljiti strogi skup pravila koja se temelje na stručnim i znanstvenim parametrima mjerenja utjecaja proizvoda ili usluga na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa – od prikupljanja i obrade sirovina, preko proizvodnje, pakiranja, prijevoza, davanja usluge, uporabe i do trenutka kada postane otpad.

Mjerila su specifična za konkretnu skupinu proizvoda, odnosno usluga, i usmjerena su na onaj dio utjecaja na okoliš koji je najznačajniji i na koji se može izravno djelovati. U primjeni su od 1992. godine, a prema podacima Europske komisije iz ožujka 2018., na europskom tržištu je gotovo 70.000 proizvoda i usluga koje nose znak EU Ecolabel. 

Prednjači Španjolska s više od 30 tisuća oznaka, a slijede Italija i Francuska sa znatno manjim brojkama. Zanimljivo je da su Španjolci veliku većinu oznaka dobili za usluge u turizmu, odnosno smještajne kapacitete. Njihovi hotelijeri prepoznali su interes kupaca za „eco-friendly“ hotelima i orijentirali se na privlačenje gostiju oznakom koja je prepoznata na razini cijele EU.

Stjecanje eko-oznake je prilika i za snažnije brendiranje hrvatskih tvrtki na domaćem i međunarodnom tržištu jer je cijena proizvoda koji su proizvedeni u skladu sa zahtjevnim kriterijima i mjerilima eko oznaka, znatno veća u odnosu na konvencionalne.

U Hrvatskoj, u posljednje vrijeme, promocijom eko-oznaka aktivnije se bavi i Hrvatska gospodarska komora, koja je započela niz aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti kod proizvođača i pružatelja usluga o koristima koje eko-oznake nose, s naglaskom na EU Ecolabel.

___

%d blogeri kao ovaj: