Android, Novosti, Projekt "e-MOBIL" | Autor: | 2. Studeni 2013. | 2 komentara

Koliko turisti stvarno koriste turističke aplikacije – i kako im prodati Mango?

Obična papirnata karta i dalje je izbor broj jedan mnogim turistima.Obična papirnata karta i dalje je izbor broj jedan mnogim turistima.
4 Flares 4 Flares ×

Kako se istaknuti u moru aplikacija koje stoje korisnicima na raspolaganju? Neki od uobičajenih odgovora su: cijenom, kvalitetom, privlačnim dizajnom… Međutim, i dalje postoji problem u činjenici da 80% korisnika prestaje tražiti nakon što pregleda prvih 50 aplikacija u kategoriji dok 75% korisnika skida aplikacije samo sa top lista, a među takvim korisnicima sam i sam.

Sam po sebi nameće se tako zaključak da Google Play, App Store, iTunes, Windows Phone Marketplace, Amazonova trgovima i ostale trgovine aplikacijama nisu najbolja mjesta za susret sa potencijalnim korisnicima. Ako tome pridodamo neiskustvo, manjak sredstava i na desetine poznatih brandova na području turističkih aplikacija kao konkurenciju, lagano je predvidjeti da će za uspjeh Manga kao aplikacije biti potreban novi pristup. U ovome osvrtu pokušat ću Vam ponuditi novu ideju o pristupu tržištu koja bi mogla biti slijedeći korak nakon postavljanja aplikacije na tržište uobičajenim putem.

Na Google Playu pronaći ćete, naravno, izuzetno velik broj aplikacija vezanih uz putovanja, a mnogo ih je namijenjeno upravo hrvatskom tržištu.

Situacija na Appleovom App Storeu, namijenjenom iOS uređajima, slična je: “Travel” je jedna od najbogatijih kategorija.

Prvi osvrt

Postsezona u Istri; Pula, Rovinj, Poreč, gradići puni turista. Postsezona u Zagrebu; također, grad pun turista. Idealna mjesta za nekoga uključenog u proces izrade turističke aplikacije.

Uz svu silu tehnologije koju moderni turist danas nosi trebalo je pronaći ono bitno: “Drže li smartphone u ruci?”. I držali su ih, međutim ono zbog čega su ih nosili sa sobom nije bilo traženje podataka niti znamenitosti nego uporaba kamera. Kako sam to zaključio? Po papirnatim mapama u njihovim rukama!

Razlike između turista koji putuju u organiziranim grupama te onih koji putuju samostalno gotovo da i nema. I jedni i drugi koriste svaki turistički centar, koji se uglavnom nalazi negdje oko glavnog trga, da bi došli do karte grada u kojoj se nalaze. Naravno u gradićima poput Rovinja to je manje izraženo nego u Puli ili Zagrebu gdje se jasno može vidjeti.

Zaključak: obična papirnata karta i dalje je broj jedan ako je suditi po turistima koji se kreću po hrvatskim gradovima.

Tome tako može biti zbog jednog od slijedećih razloga:

  • veličina,
  • preglednost,
  • jednostavnost,
  • cijena (u turističkim info centrima su besplatne),
  • ponuda (one su tamo gde su turisti),
  • cijena podatkovnog roaminga ukoliko korisnici ne znaju pripremiti offline verzije mapa.

Dok na prva četiri razloga ne možemo utjecati i koji će do izuma neke nove tehnologije (npr. mobitela koji se može savijati poput papira) ostati prednost, na četvrti razlog možemo; tako što ćemo naš proizvod postaviti na mjesta gdje su turistima potrebna i gdje besplatnih papirnatih turističkih vodiča nema.

Drugi osvrt

Zračna luka i Autobusni kolodvor u Zagrebu ulazna su vrata za tisuće turista koji svakodnevno dolaze u Hrvatsku. Ako tome pridodamo granične prijelaze, pomorske luke, ostale zračne luke i željezničke kolodvore, obuhvatili smo mjesta kroz koja prođe 99.99% turista na putu prema svome odredištu, što bi na godišnjoj razini bilo oko 10 mil. ljudi.

Ono što se nameće samo po sebi je sljedeće:

1. U zračnoj luci čeka autobus koji vodi prema glavnom kolodvoru. Na kolodvoru stranci uglavnom zbunjeno pokušavaju shvatiti kojim putem krenuti. Info pult je tamo (i u luci i na kolodvoru) ali usmeno objašnjenje uz ispis voznog reda je sve što mogu dobiti.

2. Na graničnim prijelazima na vrhuncu sezone, da bi se udobrovoljilo turistima koji čekaju u kilometarskim kolonama, uz bocu vode ponekad se i dijeli karta Hrvatske. Obična, auto-karta.

3. U pristaništima te autobusnim kolodvorima manjih mjesta postoji najčešće velika karta koja može turistima dati generalni uvid u mjesto u kojem se nalaze. S obzirom na veličinu većine pomorskih gradova to je najčešće dovoljno.

Zaključak

Iz svega viđenog i gore navedenog moj snažni dojam je da usprkos brojnoj ponudi na tržištu mobilnih aplikacija, na terenu, u stvarnosti najčešće korišteni medij za pronalazak odredišta je usmena predaja. Pitaj redom sve dok ne naiđeš na osobu koja zna gdje je odredište koje tražiš ili jednostavno lutaj uokolo (po mogućnosti sa starom, dobrom papirnatom kartom).

Marketinška strategija i ponuda aplikacije nameće se sama po sebi. Postaviti QR kod na svim gore navedenim mjestima. Naravno za početak prednost dati onima koji imaju pristup internetu, međutim nikako preskočiti Autobusni kolodvor u Zagrebu jer je fascinantan broj stranaca koji zbunjeno hodaju uokolo. Među svima se ističu tehnološki visoko napredni azijati, koji po podatcima TZ grada Zagreba čine najveći broj gostiju uz goste iz Amerike i Njemačke! Čak i ako sam kolodvor nema besplatan Internet uokolo je mnoštvo kafića koji ga imaju!

Moje je mišljenje, ako se aplikacija prezentira korisnicima/turistima tamo gdje im je potrebna (gore navedenim mjestima) oni će biti spremni i platiti ju, iako je početni plan bio aplikaciju ponuditi besplatno. Osim što im je potrebna, trud potreban za prodaju aplikacije na tim mjestima opravdavao bi njezinu cijenu.

Druga opcija bila bi ponuditi aplikaciju besplatno uz trial period od recimo 1-3 dana. Zašto 1-3? Zato što prosječan turist u Hrvatskoj ostaje 7 noćenja. Moram istaknuti da sam skloniji prvoj ideji jer ljudi odluke o kupovini stvari koje su im potrebne donose često u trenutku kada su im potrebne, bez razmišljanja.

S obzirom na bezbroj aplikacija koje se nalaze na Google Playu, App Storeu i drugim sličnim stranicama, postaviti cijenu tamo isplatilo bi se jedino ukoliko bi se aplikacija prodavala i na terenu. Ukoliko bi bila prezentirana jedino preko interneta morala bi biti i besplatna a zarada bi se ostvarivala na druge načine koji će biti razrađeni u posebnom tekstu – Plan prodaje.