Nov način prikupljanja kapitala

Izravna ponuda dionica

Michael Moritz, partner u jednom od najpoznatijih svjetskih fondova rizičnog kapitala, tvrtki Sequoia Capital

Zagreb, 24. kolovoz 2019. – Michael Moritz, partner u jednom od najpoznatijih svjetskih fondova rizičnog kapitala, tvrtki Sequoia Capital, koja se proslavila svojedobnim i pravodobnim ulaganjima u današnje tehno-gigante kao što su Google, PayPal i Yahoo, traži promjenu financijskog sustava koji je ulagače u tvrtke iz Silicijske doline poput njega učinio bogatim čovjekom.

Moritzu se više ne sviđaju prve javne ponude dionica (IPO – Initial Public Offering) jer omogućavaju velikim bankama s Wall Streeta prodaju udjela u novo-pokrenutim tvrtkama ulagačima-pojedincima, uz preveliku proviziju.

Sustav javne ponude dionica postoji već desetljećima i ima svojih mana. Jedna od tih mana je što tvrtke koje na taj način žele prikupiti novac za razvoj svojih proizvoda i usluga to rade tako da prvi korak izvedu potajno – njihova prijava na burzu vrijednosnica je tajna sve do trenutka kad su sigurne u uspješnu prodaju dionica.

(Američko Povjerenstvo za vrijednosne papire i burzu (SEC) je 2017. godine proširilo privilegiju povjerljivog arhiviranja prospekta za prvu javnu ponudu na sve podnositelje zahtjeva, a to je prije bilo rezervirano samo za manje, brzorastuće tvrtke)

Riječ je o pokušaju uspostave poštenije i transparentnije raspodjele dionica startupa koji krenu u prvu javnu ponudu. Michael Moritz sustav koji predlaže (u članku objavljenom u Financial Timesu) naziva izravna javna ponuda (DPO – Direct Public Offering). U izravnoj javnoj ponudi startup ne bi prodavao nove dionice nego one koje je već izdao postojećim ulagačima. Ta metoda nedavno je primjenjena u javnim ponudama dionica tvrtki Slack i Spotify.

U izravnoj javnoj ponudi startup ne bi prodavao nove dionice nego one koje je već izdao postojećim ulagačima

Problem s tom idejom jest što se kosi sa samim smislom prve javne ponude – a to je prikupljanje novog novca za razvoj poslovanja. Bez izdavanja novih dionica tvrtka ne može doći do novog novca – preciznje rečeno, od izravne ponude dionica koristi bi imali samo njeni postojeći dioničari, a ne samo poslovanje.

Za upravitelje fondova rizičnog kapitala to je dobra ideja jer bi im olakšala “exit” – bilo tako da prodaju dionice u startupu kojeg se žele riješiti ili tako da ih distribuiraju ograničenom broju svojih poslovnih partnera-ulagača u njihov fond rizičnog kapitala. To bi na ruku išlo i osnivačima startupa i zaposlenicima koji su dobili dionice jer ih se ne bi ograničavalo u prodaji dionica, što je slučaj u javnim ponudama.

Ideja o izravnoj ponudi dionica pogoduje startupima koji su već ostvarili određeni rast i tržišnu kapitalizaciju, ali, mišljenje je kritičara ove ideje, to nije dobar način prikupljanja novca onima koji se još nisu odlučili izaći na burze vrijednosnica.

Posljedica ideje o izravnoj ponudi dionica mogla bi biti veća transparentnost javnih ponuda dionica u budućnosti i, naravno, nešto niže provizije banaka koje provode tu proceduru. Što će od toga i kako biti – tek ćemo vidjeti.
___

%d blogeri kao ovaj: