Osobe s invaliditetom i nacionalne manjine, Poduzetništvo, Pravo | Autor: | 23. Siječanj 2014. | 0 komentara

Zapošljavanje i samozapošljavanje osoba s invaliditetom: pravni okvir, poticaji i ostalo što morate znati

1 Flares 1 Flares ×

Negativan stav društva zasnovan na stereotipima i predrasudama o slabijim radnim potencijalima osoba s invaliditetom jedan je od najvećih zapreka zapošljavanju osoba s invaliditetom. Prema posljednjim podacima Zavoda za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj ima 520 437 osoba s invaliditetom, što je oko 12% ukupnog stanovništva. Državni zavod za statistiku barata podatkom da je udio invalida u općoj populaciji u RH 2011.g. bio 11,8%, a u 2012.g. 12,2%, što je značajan godišnji porast.

Najveći broj osoba s invaliditetom, njih 278 564 (53,6%), je u radno aktivnoj dobi od 19 do 64 godina te predstavlja ogroman radni potencijal, no nažalost nedovoljno iskorišten. Osobito kad se još i uzme u obzir trend pada broja stanovnika i povećanje udjela starog stanovništva (starijeg od 60%) u općoj populaciji, postaje jasno koliko je za hrvatsko gospodarstvo važno hitno stvoriti preduvjete za angažiranje tog radnog potencijala. Dakle, ne govorimo samo o potrebi omogućavanja osobama s invaliditetom da se profesionalno realiziraju, već i o tome da je takva državna politika neophodna ukoliko želimo dugoročno stabilizirati ekonomiju našeg društva.

(Važno je istaći da u hrvatskom zakonodavstvu nije propisana jedinstvena definicija pojma osoba s invaliditetom, već se osobe s invaliditetom definiraju različito, a sukladno područjima na koja se odnose – mirovinski, zdravstveni, sustav socijalne skrbi i sl. Dr. Zoran Šućur, predstojnik Studijskog centra socijalnog rada zagrebačkog Pravnog fakulteta, smatra da upravo zbog takvog nedostatka definicije naše zakonodavstvo omogućava velik broj korisnika invalidske mirovine, odnosno velik broj osoba s invaliditetom i velik rast njihovog udjela – u odnosu na 2001.g. broj invalida u Hrvatskoj narastao je za 80.000. Time su omogućene zlouporabe, a s druge strane tolika brojka dovodi do toga da je prosječna invalidnina izuzetno mala pa osobe kojima zaista treba takva financijska pomoć je ne mogu dobiti u potrebnoj mjeri.)

Otklanjanje predrasuda i stereotipa

Mnogi poslodavci još uvijek gaje predrasude i strahove glede zapošljavanja osoba s invaliditetom u smislu da trebaju uložiti sredstva kako bi stvorili preduvjete osobi s invaliditetom za osnovne uvjete za rad, a i velik broja poslodavaca pretpostavlja kako zapošljavanje osoba s invaliditetom podrazumijeva njihove česte odlaske na bolovanje, traženje zamjenskih zaposlenika a na kraju sve to znači povećanje ukupnih troškova zaposlenja.

Međutim, najbolje sredstvo u otklanjanju spomenutih stereotipa i predrasuda jest upravo rad ovih osoba. S aspekta zapošljavanja osoba s invaliditetom, mjere osiguravanja njihove konkurentnosti na tržištu rada treba poduzeti vrlo rano, u razdoblju njihova djetinjstva i mladosti, odnosno stjecanja i utvrđivanja invaliditeta u kojemu posebnu pozornost treba posvetiti otkrivanju i razvoju njihova intelektualnog i radnog potencijala.

U ovom članku istražit ćemo koja su prava osoba s invaliditetom na zapošljavanje i rad te koje sve poticaje može iskoristiti poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom.

Referentni zakon koji uređuje prava osoba s invaliditetom na profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje i rad, zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada i pod posebnim uvjetima te mjere za poticanje zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom jest Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13). Zakonom se, između ostalog, štiti i potiče zapošljavanje i samozapošljavanje osoba s invaliditetom putem propisane obveze kvotnog zapošljavanja te prednosti pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima.

S aspekta zapošljavanja osoba s invaliditetom, mjere osiguravanja njihove konkurentnosti na tržištu rada treba poduzeti vrlo rano, u razdoblju njihova djetinjstva i mladosti, odnosno stjecanja i utvrđivanja invaliditeta u kojemu posebnu pozornost treba posvetiti otkrivanju i razvoju njihova intelektualnog i radnog potencijala.

Obveza kvotnog zapošljavanja

Zakonodavac je propisao obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom koja je donošenjem novog Zakona proširena i na realni sektor, a sa ciljem ukupnog povećanja zaposlenosti ove kategorije građana. S tim u vezi, poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom. Navedena kvota ne može biti manja od 2% niti veća od 6% od ukupnog broja zaposlenih radnika kod poslodavca. Poslodavci koji ne dostave dokaze o ispunjavaju obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom nadležnim tijelima obveznici su obračunavanja i plaćanja novčane naknade.

No, ipak se obveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom ne odnosi na novoosnovanog poslodavca, a poslodavci koji nemaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, a imaju zaposlene osobe s invaliditetom, kao i poslodavci koji zapošljavaju više osoba s invaliditetom od propisane kvote, mogu još ostvariti novčanu nagradu propisanu pravilnikom (u trenutku pisanja ovog teksta, dakle u siječnju 2014.g., još nije donesen).

U ispunjavanje kvote ubrajaju se zaposlene osobe s invaliditetom, učenici s teškoćama u razvoju i studenti s invaliditetom na praksi kod poslodavca, rehabilitanti na praksi kod poslodavca, studenti s invaliditetom zaposleni temeljem ugovora o djelu redovitog studenta, osobe s invaliditetom na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa te osobe s invaliditetom čije redovno obrazovanje poslodavac stipendira kao i sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji s osobom s invaliditetom koja se samozapošljava.

Upravo ovaj zadnji oblik ispunjavanja kvote bi mogao biti najzanimljiviji za osobe kojima je ovaj tekst namijenjen. Naime, cilj našeg projekta e-MOBIL i ovog portala jest i podrška u potencijalnom samozapošljavanju. Naravno da je u početku ako ne neophodna onda barem poželjna neka vrste pomoći od strane trećih osoba. Ugovor o poslovnoj suradnji koji bi se na taj način sklopio značio bi da neka firma od vas (koji se samozapošljavate) npr. naručuje određene poslove ili usluge te vam ih plaća pa vi time imate osiguran posao i redovito plaćanje. A to je na početku poslovanja od neizmjerne važnosti.

Preporučujem vam – ako se odlučite da bi takva pomoć za vas bila od značenja – istražiti koje tvrtke koje zapošljavaju više od 20 radnika bi mogle koristiti neke vaše usluge (programiranje, podrška u održavanju kompjuterskog sustava, instaliranje novog softvera i sl.) pa im se obratiti dopisom i informirati ih o sadržaju zakonskih odredbi koje se odnose na njihovu obvezu ispunjenja kvote te koje su posljedice ako to ne učine, koje su potencijalne beneficije ako učine te koje usluge im vi možete pružiti i kakav ugovor mogu s vama sklopiti da bi sve to funkcioniralo u obostranu korist.

Prednost pod jednakim uvjetima prilikom zapošljavanja

Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti, tijela državne vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, javne ustanove, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima dužni su prilikom zapošljavanja osobi s invaliditetom dati prednost pod jednakim uvjetima. To znači da bi osoba s invaliditetom ostvarila spomenuto pravo prednosti pri zapošljavanju, dužna je uz prijavu, odnosno ponudu na natječaj ili oglas, pozvati se na to pravo te priložiti sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta, kao i dokaz o utvrđenom statusu osobe s invaliditetom.

Dakle, ukoliko osoba s invaliditetom ispunjava uvjete navedene u natječaju, te zadovolji na pismenom i usmenom testiranju kod poslodavca ima pravo na prednost pod jednakim uvjetima pri zapošljavanju u odnosu na ostale kandidate. Znači, ukoliko niste zainteresirani za samozapošljavanje (ili barem ne odmah, možda dok ne steknete više radnog iskustva ili iskustva u vođenju poslovanja) svakako iskoristite ovu prednost koju zakon osigurava. U današnjim ekonomskim uvjetima se ne otvara puno novih radnih mjesta, a na natječaje se javlja i po nekoliko tisuća kandidata na svako ponuđeno radno mjesto pa je svaka prednost dobro došla i bilo bi je grijeh ne iskoristiti. Iako se ova prednost za sada propisuje samo za javni sektor, zaposlenje u javnom sektoru u današnje vrijeme često je i poželjnije nego u privatnom jer osigurava veću sigurnost i perspektivnu dugotrajnog rješenja.

Prema posljednjim podacima Zavoda za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj ima 520 437 osoba s invaliditetom, što je oko 12% ukupnog stanovništva. Državni zavod za statistiku barata podatkom da je udio invalida u općoj populaciji u RH 2011.g. bio 11,8%, a u 2012.g. 12,2%, što je značajan godišnji porast.

Poticaji za osobe s invaliditetom

Temeljem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13), Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom donio je Odluku o načinu ostvarivanja poticaja pri zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 8/08, 20/09, 96/09,  44/10, 97/13, 127/13). Odluka Fonda regulirala je redovne i posebne poticaje koje može iskoristiti poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom, a osnovna razlika između redovnih i posebnih poticaja bila bi u tome da se redovni poticaji isplaćuju kontinuirano, obično na tromjesečnoj razini, dok se posebni poticaji isplaćuju povremeno, odnosno po ukazanoj potrebi.

Poticaji iz spomenute Odluke se nude i osobi s invaliditetom koja se samozapošljava – dakle namijenjeni su privatnom sektoru u obje varijatne, bilo da će osoba s invaliditetom raditi kod privatnika ili će sama postati privatnikom (ili to već jest).

Pod redovne poticaje ulaze novčani poticaji, naknada razlike radi smanjenog radnog učinka, sufinanciranje troškova osobnog asistenta (pomagača u radu)te sufinanciranje troškova radnog terapeuta.

Poslodavcu koji zapošljava osobu s invaliditetom određuje se za tu osobu novčani poticaj u visini uplaćenog doprinosa za osnovno zdravstveno osiguranje i doprinosa za zapošljavanje, a osobi koja se samozapošljava određuje se novčani poticaj u visini za nju uplaćenog doprinosa za osnovno zdravstveno osiguranje. Nadalje, poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom koja zbog invaliditeta trajno ne može obavljati količinski opseg posla utvrđen prema prosječnim mogućnostima zdravih radnika ima za tu osobu pravo na naknadu razlike do punog iznosa plaće, bez obzira je li riječ o normiranom ili nenormiranom radnom mjestu. Također, u kategoriji redovnih poticaja, poslodavac ima pravo na sufinanciranje dijela troškova druge osobe koja privremeno ili trajno pomaže osobi s invaliditetom u obavljanju određenih aktivnosti koje zbog vrste stupnja invaliditeta osoba s invaliditetom ne može samostalno izvoditi (osobni asistent).

Od posebnih poticaja postoje:

  • jednokratna materijalna davanja – obrazovanje osoba s invaliditetom,
  • sredstva za prilagodbu radnog mjesta – arhitektonska prilagodba,
  • sredstva za prilagodbu uvjeta rada – tehnička prilagodba te
  • kreditna sredstva po povoljnijim uvjetima namijenjena kupnji strojeva, opreme, alata ili pribora potrebnog za zapošljavanje osobe s invaliditetom.

Dakle, osoba koja je samozaposlena odnosno poslodavac koji uputi kod njega zaposlenu osobu s invaliditetom na obrazovanje ili sam provodi obrazovanje ima pravo na naknadu 60% iznosa troškova obrazovanja. Pored navedenog, poslodavac koji u tijeku pripreme za zapošljavanje uputi nezaposlenu osobu s invaliditetom na obrazovanje, ima pravo na 60% iznosa troškova obrazovanja. Nezaposlena osoba s invaliditetom koja u tijeku pripreme za samozapošljavanje krene s obrazovanjem također ima pravo na 60% iznosa troškova obrazovanja. Međutim, napominjemo da poslodavac ima pravo koristiti ovu mjeru po jednom zaposleniku samo jedan put.

Nepristupačnost terena pri dolasku na posao za osobe sa invaliditetom uvelike otežava život svima koji imaju probleme u kretanju. Arhitektonske barijere predstavljaju jedan od većih problema pri zapošljavanju osoba s invaliditetom, a kako bi se ova situacija barem donekle izmijenila zakonodavac je propisao da poslodavac koji u radni odnos zaposli osobu s invaliditetom kojoj je zbog vrste i težine invaliditeta potrebno prilagoditi radno mjesto u smislu uklanjanja arhitektonskih barijera, ima pravo na naknadu troškova prilagodbe radnog mjesta za tu osobu. Trošak prilagodbe nadoknađuje se u visini stvarnih troškova prilagodbe, ali najviše do 50 najnižih mjesečnih osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja utvrđenih naredbom ministra financija, i to za jednu osobu s invaliditetom.

Poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom mora izvršiti prilagodbu radnog mjesta koja podrazumijeva svaku potrebnu i prikladnu preinaku i podešavanje radnog mjesta, koja ne predstavlja nesrazmjerno ili neprimjereno opterećenje za poslodavca, kako bi se osobi s invaliditetom osiguralo izvršavanje radnih zadataka u ravnopravnom položaju u odnosu na druge zaposlenike. Drugim riječima, poslodavac ima za dužnost osigurati uvjete koji će omogućiti osobi s invaliditetom da normalno radi svoj posao. Poslodavac koji u radni odnos zaposli osobu s invaliditetom kojoj je zbog vrste i težine invaliditeta potrebno prilagoditi uvjete rada u smislu tehničke prilagodbe radnog mjesta, ima pravo na naknadu troškova prilagodbe uvjeta rada za tu osobu jednako kao i u slučaju prethodno navedenog uklanjanja arhitektonskih barijera.

Poslodavac, ali i osoba koja se samozapošljava kao korisnici namjenskog kredita za kupnju strojeva, opreme, alata ili pribora potrebnog za samozapošljavanje odnosno zapošljavanje osobe s invaliditetom, imaju pravo na subvencioniranje kamata najviše do 70% ugovorene kamatne stope sukladno ugovoru o kreditu s poslovnom bankom. Subvencioniranje kamata traje do otplate kredita, pod uvjetom da na kupljenom stroju, opremi, alatu ili priboru, radi osoba s invaliditetom, odnosno osoba koja se samozapošljava.

Poslodavac ima pravo i na sufinanciranje dijela troškova druge osobe koja pomaže u savladavanju radnog procesa (radni terapeut) osobi s invaliditetom, za razdoblje najduže od 4 mjeseca od dana zaključenja ugovora o radu.

Zaključak

Konačno, može se zaključiti da je položaj, odnosno područje (samo)zapošljavanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj posebno olakšano kroz institut kvotnog zapošljavanja, zatim davanje prednosti pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima osobama s invaliditetom, kao i kroz redovne i posebne poticaje. Također, vidljivi su recentni napori zakonodavca ka preciznijem uređenju i boljoj poziciju za osobe s invaliditetom uslijed donošenja novog Zakona krajem 2013. godine, a kojim se u hrvatski pravni sustav prenijela Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. godine o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja.

Uskoro se još očekuje osnivanje regionalnih centara za profesionalnu rehabilitaciju, i to zajednički od strane Republike Hrvatske i jedinica lokalne (područne) samouprave, a od 1. siječnja 2015. godine trebao bi uslijediti prijenos poslova Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom na Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, u kojemu će se objediniti poslovi vještačenja te na jednom mjestu omogućiti kompletan uvid ali i obavljanje svih poslova vezanih uz stjecanje statusa osobe s invaliditetom.

Možemo, dakle, konstatirati da je zakonski okvir već i sada prilično zadovoljavajući, a za budućnost su planirana samo unaprjeđenja, no drugo je pitanje provedba u praksi. Nažalost je trenutna situacija u zemlji takva da zbog nedostatka novca u državnoj blagajni isplata svih poticaja kasni i sve očekivane ili planirane isplate konstantno su pod upitnikom. Nadajmo se da će se stanje na papiru i u stvarnosti u skorijoj budućnost ujednačiti jer je to u interesu svih uključenih strana – kako samih osoba s invaliditetom, tako i poslodavaca i države.

Autor: Tanja Vranjican Đerek

Tanja Vranjican Đerek

Tanja je diplomirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 2004. radi u odvjetništvu. U međuvremenu magistrirala na Sveučilištu u Cambridgeu, UK, na temu Prodaja putem Interneta. Jedno od područja na kojima je magistrirala je također pravo intelektualnog vlasništva, od kojih je jedno i autorsko pravo koje se tiče softvera. Također radi kao vanjska suradnica Pravnog fakulteta u Zagrebu držeći vježbe iz praktične nastave.